Page:Bukvar staroslovenskoga jezika glagolskimi pismeni za čitanje crkvenih knjig.djvu/12

From Wikisource
Jump to navigation Jump to search
This page has been proofread.


ⱄⱅⱜ́, ⱑⱄⱅⰻ, ⰱⱃⰰⱅⰻⱑ, ⱂⱁⰽⰰⱑⱀⰻⰵ, ⰱⰾⰰⰳⰰⱑ, ⱄⰲⰵⱅⰰⱑ.

Ⱓⰳⱜ, ⱓⱀⱜ, ⱓⱀⱁⱄⱅⱜ́, ⱓⱅⱃⱁ, ⱓⰳⰰ, ⱓⰴⱁⰾⱜ́, ⱓⰶⰻⰽⰰ, Ⰻⱓⰴⰰ, ⰾⱓⰴⰻⰵ, ⰾⱓⱅⱜ, ⰾⱓⰱⱜⰲⱜ́.

Ⰲⱜⰻⱄⱁⰽⱜ [1]), ⰴⱜⰻⱞⱜ, ⱞⱜⰻⱄⰾⱜ́, ⱞⱜⰻⱅⰰⱃⱜ́, ⱂⰰⱄⱅⱜⰻⱃⱜ́, ⱂⱜⰻⱃⱁ, ⱃⱜⰻⰱⰰ, ⱄⱜⰻⱀⱜ, ⱄⱜⰻⱅⱜ, ⱄⰾⱜⰻⱎⰰⱅⰻ.

Ⱆⰱⱁⰳⱜ, ⱆⱞⱜ, ⱆⱄⱅⰰ, ⱆⱄⱅⱜ́ⱀⰰ, ⱆⱈⱁ, ⰴⱆⰱⱜ, ⰾⱆⱀⰰ, ⱃⱆⰽⰰ, ⱄⰾⱆⰳⰰ, ⱅⱆⰳⰰ.

Ⰱⱃⱑ̇ⱞⰵ [2]), ⰲⱑ̇ⱃⰰ, ⰲⱑ̇ⰽⱜ, ⰴⱑ̇ⰾⱁ, ⰴⱑ̇ⱅⰵ, ⰸⰲⱑ̇ⰸⰴⰰ, ⱞⱑ̇ⱃⰰ, ⱂⱃⱑ̇ⱄⱅⱁⰾⱜ, ⱄⱜⰲⱑ̇ⰴⱁⰽⱜ, ⱈⰾⱑ̇ⰱⱜ.

Ⰾⰰⰴⰻⱑ, ⰾⰵⰴⱜ, ⰾⰻⰲⰰⰴⰰ, ⰾⰻⱄⱅⱜ, ⰾⰻⱌⰵ, ⰾⱁⰸⰰ, ⰾⱁⰽⰲⰰ, ⰾⱑ̇ⰽⰰⱃⱜ́, ⰾⱑ̇ⱅⱁ, ⰾⱆⰽⱜ.

Ⱀⰰⱂⰰⱄⱅⱜ́, ⱀⰰⱃⱁⰴⱜ, ⱀⰰⱆⰽⱜ, ⱀⰰⱍⰵⰾⱁ, ⱀⰵⰱⱁ, ⱀⰵⱂⱃⰰⰲⱜ́ⰴⰰ, ⱀⰵⱂⱃⰻⱑⰸⱀⱜ́, ⱀⱁⰳⰰ, ⱀⱁⰶⱜ́, ⱀⱑ̇ⱞⱜ.

Ⱃⰰⰱⱜ, ⱃⰰⰸⱆⱞⱜ, ⱃⰰⱞⰵ, ⱃⰵⰴⱜ, Ⱃⰻⱞⱜ, ⱃⱁⰴⱜ, ⱃⱁⱄⰰ, ⱃⱆⰽⰰ, ⱃⱆⱀⱁ, ⱃⱑ̇ⱍⱜ́.

  1. Dvoglas ⱜⰻ današnji dan izgovara se kako 'i': 'visok, dim, misl' i t. d.
  2. ⱑ̇ izgovara se kako kranjsko 'ê', il bolje ima ništo od 'e' a ništo od 'i', dali se u čitanju crkvenih knjig ponajviše izgovara kako 'i': 'brime, vira, vik, dilo, dite, zvizda, pristol, mira' i t. d.