Page:Bukvar staroslovenskoga jezika glagolskimi pismeni za čitanje crkvenih knjig.djvu/64

From Wikisource
Jump to navigation Jump to search
This page has been proofread.


O pismenu ⰵ u ričih, koje su se jednake u staroslovenskom i hrvatskom jeziku, služe ista pravila kja su navedena pod pazkom 1 na str. 5 ovoga Bukvara, izuzam da na početku vlastitih imen kadgod se izgovara kao čisto e.

Pisme ⰻ izgovara se kao u staroslovenskom, (V. pazku 2 na str. 6). Ovo se pisme nalazi kadgod bez potribe prid ⱑ i ⱓ.

ⰾ i ⱀ kadgod se mehko izgovaraju, (V. pazku 1 na str. 5 i pazku 2 na str. 6) i onda kad za njima slide ⰰ ili ⱆ. ⱀ s kojim znakom na sebi mehko se izgovara.

ⱉ ne služi nego kao znamen broja.

ⱜ ( jer) u ridko se nahodi, a još ridje ' na misto njega.

ⱑ kadgod glasi 'i', al ponajviše 'ja', u koji put 'j', ako li pak u kojem rukopisu ima na sebi piknju, kao 'i', ili 'je', 'ie', a bez piknje kao 'ja'.

Dvostručni samoglasi ili suglasi stoje na misto jednoga.

Riči nisu svaki put odiljene dali više putij dvi ili tri su skupa napisane.

Svezanice i Skraćenice.

Osim Svezanic običajnih u tiskanih knjigah, ima u rukopisih i još nikih, koje se mogu razrišiti pazeć na riči medju kojimi stoje.

Tako ima i Skraćenic priličnih onim, koje se u tiskanih knjigah nalaze, a ima i drugih, koje se vižbanjem lahko daju razumiti navlastito po ri-