Page:Hærramek ja bæsstamek Jesus Kristus ođđa Testament.pdf/328

From Wikisource
Jump to navigation Jump to search
This page has been proofread.
320
10. Kap.
St. Johannes

manna, audogas son šadda; ja son sisa manna, je olgus manna, ja biebmo son gavdna.

10 Suol i boađe, æreb go suoladet, ja sorb­mit, ja hævatet, mon boattam læm vai ællem si oǯuši, ja valjest oǯuši.

11 Mon læm dat buorre baimetægje; buorre baimetægje hæggas bigja savcaides audast.

12 Mutto balkalaš, ja gutte i læk baimetægje, ige savcai ised, oaidna gumpe boattemen, ja guođđa savcaid, ja batar; ja gumppe stagjed daid, ja bieđgge savcaid.

13 Mutto balkalaš batar, damditti go balkalaš læ, ja i son fuol ane savcain.

14 Mon læm, dat buorre baimetægje, ja dovdam ællom, ja ælostam mon dovddujuvum.

15 Nuftgo ačče muo dovdda, nuft maida ač­čam mon dovdam; ja hæggam savcaidam audast mon bijam.

16 Ja must ærra savcak læk, mak dam goađe savcak æi læk; daid fertim mon maida dek doalv­vot, ja dak muo jena gullamen læk, ja de šadda oft ællo, oft baimetægje.

17 Damditti rakisen adna ačče muo, go hæg­gam mon bijam, vai fastain dam valdam.

18 I oftage dam must erit valde, mutto ješ­ječaldam mon dam bijam. Must fabmo læ dam bigjat, ja must fabmo læ dam fastain valddet: Dam ravvag vuosstaivalddim mon ačestam.

19 De šaddai fastain riddo Judalaǯai gasski dai sani ditti.

20 Mutto ædnagak sist celkke: sust læ bær-