Page:Bukvar staroslovenskoga jezika glagolskimi pismeni za čitanje crkvenih knjig.djvu/79

From Wikisource
Jump to navigation Jump to search
This page has been validated.

pisnih i tisk. knjigah, izuzam dubrovačke, u kojih ї nahodi se i kao pisme.

ѹ u bos. tisk. knjigah prem da u ridko nalazi na misto u: пꙋок, дꙋохан.

ѿ koji put u bos. knj. stoji na misto od: ѿ оне.

ь (tanki jer), koji i na misto debeloga služi, nema zvuka, i u ridko nalazi se u nikih bos. tisk. knjigah, i u dubr. rukop. ridje pak u polj.

ѣ u dubr. rukopisih odgovara latinsk. ie, je.

ꙗ, ѥ, ю, u dubrov. rukopisih često, a u drugih po sve ridko, u bos. pak ni malo.

Dvostručni samoglasi ili suglasi u bosanskoj azbukvi stoje na misto jednoga.

Črtica ( ̄) nad pismenom u tiskanih bos. knjigah nalazi se na misto ь: сам҃.

Riči u rukopisnih i u tiskanih knjigah nisu svaki put odiljene.

Svezanice i Skraćenice.

Svezanic u tiskanih bosanskih knjigah nema, a u rukopisnuh bosans. i poljič. kad i kad, često pak u dubrovačkih.

Skraćenic takodjer nema mnogo u bosan. tiskanih knjigah; kad češtje, kad ridje u poljičkih, a štogod više u dubrovačkih, ipak vižbanjem mogu se razumiti, kao što i svezanice razrišiti. Kao znak skraćenja služe črtice ҆, ᷌,˜,ˆ i dr.

ili u poljičkom rukopisu znači pokojni ili pokojna.