Page:Bukvar staroslovenskoga jezika glagolskimi pismeni za čitanje crkvenih knjig.djvu/76

From Wikisource
Jump to navigation Jump to search
This page has been validated.

O Bosanskoj Azbukvi.

Bosanskom Azbukvom, koja se od grčkoslovenske (t.j. ćirilice) odlikuje u nikih pismenih (б, в, ф, ц) pisali su katolici u Bosni i Hercegovini i u staroj Makarskoj Biskupii do našega vrimena, i njom dali tiskati nikoliko knjig.

Koncem XIV i početkom XV vika služila se je bosanskom Azbukvom Dubrovačka Skupovlada, kad bi pisala kraljem, despotom, vojvodom, i knezovim srbskim, bosanskim, dalmatinskim i primorskim.

Istom napokon azbukvom pisali bi u Splitskih Poljicih matice rodjenih, krizmanih, vinčanih, mrtvih, knjige mrtvačkih godov, pripovidanja, živote Svetac, zakone, pogodbe, oglase i svidočbe; istom azbukvom primala bi Poljica mletačke naredbe, i ova se azbukva razprostranila i van Poljic po župah, u kojih bi Poljički Svećenici služili.

Način pisanja.

Slike pismen zabiližene i križaljci izcrpljene su iz više tiskanih knjig i mnogih rukopis, al sa svim tim bit će po rukopisih i još slik, koje ipak po navedenim mogu se poznati. — Naslovna i početna pismena tiskanih i rukopisnih knjig jesu veća od ostalih ([1]) i kad-